Jelenska divljač u istočnoj Srbiji

Tabela sadržaja

Jelenska divljač

Uvod

Jelenska divljač – Unošenjem i ispuštanjem određenog broja grla na nekom novom prostoru ne završava se nego naprotiv tek započinje proces njihovog uspešnog naseljavanja ili ponovnog naseljavanja (reintrodukcije). Posle ispuštanja iz ograde prihvatilišta počinju napori za održanje i unapređenje brojnosti novonastale jelenske populacije u novom staništu koji podrazumevaju niz mera i aktivnosti a koji se mogu oceniti uspešno izvršenim tek kada nova populacija dostigne ili prevaziđe planiranu brojnost i omogući njeno trajno korišćenje u planiranom obimu. 

Jelenska divljač u novonastaloj sredini

Praćenje ponašanja ili monitoring unetih i kasnije rođenih grla jelenske divljači u novoj sredini je osnovni i stalni zadatak stručnog osoblja u lovištu kojim se uočavaju svi postupci i ponašanje kako unete i novorođene divljači tako i svih ostalih sastavnih delova prirodne sredine u koju je divljač uneta. Time se blagovremeno uočava i prati kako se divljač tokom različitih godišnjih doba navikava na novu sredinu, kako koristi prostor, prehrambene potencijale, zaklon, koliko je izložena i kako reaguje na uznemiravanja i konkurenciju ostalih domaćih ali i pitomih vrsta, na divlje i pitome predatore, na ljudske aktivnosti uključujući krivolov i drugo. 

Osnovno je novounetoj divljači u novoj sredini obezbediti mir, dostupnost kvalitetnih izvora hrane, dobar zaklon kao i dovoljnu zaštitu od predatora, od konkurencije pre svega domaće stoke kao i od štetnih ljudskih aktivnosti (intenzivna seča, paljenje rastinja, prekomerni saobraćaj, intenzivan šetački i kamperski turizam i sl.). Određenim agrotehničkim merama odnosno sadnjom i setvom kultura koju jelenska divljač rado koristi u ishrani zadržavamo je na željenom prostoru i sprečavamo njeno lutanje u potrazi za kvalitetnom hranom. Raznovrsnom i količinski dovoljnom zimskom prihranom postižemo isti cilj. Stalnim sprečavanjem prekomernog uznemiravanja unete divljači kao i zaštitom od krivolova i predatora znatno doprinosimo uspehu poduhvata naseljavanja jelenske divljači na novom prostoru.

Lovacki komplet

Komplet S15S06

Lagani letnji komplet za lov fazana. Pantalone nisu postavljene. Spoljni materijal je od kepera. Prsluk ima 10 mesta za karabinsku municiju i 18 mesta za patrone.

Zašto je bolje mlada grla uneti u novi prostor

U cilju što boljeg vezivanja unete divljači za novi prostor korisnije je ako se naseljavanje vrši sasvim mladim grlima divljači koja nemaju iskustvo prethodnog života na nekom drugom staništu. S druge strane korišćenje sasvim mladih grla produžava i period od naseljavanja do korišćenja divljači u punom obimu jer i reprodukcija unete divljači kasnije počinje. Ukoliko se za naseljavanje koriste odrasla grla izuzetno efikasnom se pokazala mera da se jelenska divljač u prihvatilištu drži do momenta rađanja mladunaca koji svojom slabom pokretljivošću primoravaju majke da duži period vremena ostanu sasvim blizu mesta gde su ispuštene te da ga tako postepeno ispitaju i usvoje i ne žele više da odlutaju tražeći nekadašnje ili neko drugo stanište. S druge strane novorođene jedinke i ne poznaju ni jedno drugo stanište te su po prirodi stvari trajno vezani za ono gde su se rodile. Mužjaci iako po ispuštanju možda privremeno i odlutaju dalje, za vreme rike odnosno perioda parenja vraćaju se na stanište gde su se zadržale ženke sa mladuncima i time proces navikavanja i usvajanja novog staništa od strane unete divljači i njenih potomaka uspešnije teče.

Izbegavati pristustvo čoveka i privikavanju

Veoma je važno navesti i analizirati jednu pojavu koja prati naseljavanja koja se vrše sa sasvim mladom divljači koja uz to dugo bude u manjem zatvorenom prostoru i potpuno se navikne na prisustvo ljudi. Jelenska divljač odnosno mužjaci kada im izraste rogovlje postaju nasilni, naročito za vreme rike, i mogu životno ugroziti čoveka. Treba stoga izbegavati preterano prisustvo čoveka tokom boravka u prihvatilištu korišćenjem automatskih hranilica težeći da se održi nagon divljači da se distancira kad ugleda čoveka. Naročito treba izbegavati navikavanje divljači da jede iz ruku čoveka. Košute su znatno manje nasilne i uglavnom stalno zadržavaju svoju prirodu opreznost mada su opisani i suprotni primeri ali izuzetno retko. Kada prva generacija jelena mužjaka koja je rasla uz stalno prisustvo čoveka bude uklonjena problem nestaje jer naredne generacije još od malena uče od svojih majki da se klone čoveka i takvo ponašanje zadržavaju tokom čitavog života.

Kako pratiti naseljavanje

Praćenje osvajanja novog staništa i postupnog širenja areala vršimo klasičnim merama dnevnog i noćnog osmatranja, praćenjem posrednih dokaza o boravku i aktivnostima jelenske divljači na nekom prostoru (tragovi, izmet, stabla oguljena češanjem rogovlja, kaljužanje i sl.) a takođe i savremenim tehničkim sredstvima i pomagalima (foto klopke, ogrlice sa radio odašiljačima, termovizijske kamera, nadletanje prostora dronovima i slično). Sve dobijene podatke potrebno je uredno kartirati čime ćemo vremenom dobiti sliku širenja na novom staništu i time moći da prosudimo o uspešnosti čitavog poduhvata kako se jelenska divljač nastanila.

Očekivana brzina razvoja novostvorenih populacija

Brzina razvoja novostvorenih populacija zavisi od više faktora. Pre svega zavisi od broja unetih grla zatim od njihovog uzrasta a takođe u znatnoj meri i od odnosa polova početnog fonda. Prirodno je da što je broj unetih jedinki (pogotovu ženki) veći, jelenska divljač ako je u  reproduktivnom uzrastu a takođe i odnos polova u korist ženki period dostizanja planiranog kapaciteta novog staništa je kraći.

Jelenska divljač – Broj jedinki i njihova provenijencija (poreklo) treba da su takvi da omoguće uspostavljanje normalne socijalne strukture krda, da omoguće novonastaloj populaciji da se prilagodi i istrpi „otpore sredine“ odnosno gubitke (pre svega od predatora svih nivoa a takođe i od eventualnih bolesti pa i slučajnih nesrećnih slučajeva i dr.) kao i da omoguće dovoljnu genetsku raznovrsnost da u dužem periodu ne bude potrebno unositi novu divljač radi takozvanog „osveženja krvi“. Neka empirijska iskustva u tom pogledu govore da optimalna brojnost matičnog zapata koji se unosi u novo stanište ne treba da bude manja od 20 jedinki a još bolje 30 ili više jedinki. Postoje međutim primeri da je u specifičnim uslovima uspešno naseljavanje izvršeno i sa manjim brojem jedinki ali uz povećane dodatne napore i mere stručne službe.

Kada je najaktivnija jelenska divljač

Jelenska divljač odnosno košute su reproduktivno najaktivnije u uzrastu od 3 do 10 godina i u tom periodu možemo računati da je svaka od njih oplođena što ne znači automatski da će i oteliti i uspešno očuvati zdravo tele. Iskustva iz prakse kažu da je najrealnije očekivati godišnji prirast od oko 0,6 teladi po košuti starijoj od 2 godine mada u uslovima povoljnog staništa, sa optimalnim prehrambenim potencijalom i ne preteranom gustinom populacije ne mali broj tzv. junica (ili dvizica) takođe bude oplođen te je ukupni prirast veći.

Uobičajeni odnos polova prilikom naseljavanja divljači je onaj prirodni odnosno približno 1:1. Ako želimo donekle (za par godina) ubrzati vreme dostizanja punog planiranog kapaciteta novog staništa možemo uneti više ženki ali najviše do odnosa 1:3 u njihovu korist jer sa druge strane sa premalo mužjaka dovodimo do njihovog iscrpljivanja tokom parenja a osim toga sužavamo genetsku raznovrsnost novostvorene populacije i skraćujemo vreme za koje će se ukazati potreba da jelenska divljač „osveži krv“.Treba međutim takođe reći da jelenska divljač nije jako osetljiva na parenje u srodstvu (za razliku od na primer divljih svinja) te da treba da protekne  veoma dug period dok se ne ispolje uočljive posledice parenja u srodstvu.

Ključni period

Na kraju treba naglasiti da su ključne prvih 5 do 10 godina dok uneta novonastasla populacija brojčano ne ojača nakon čega je izvesnost konačnog uspeha znatno veća. Ispitivanja u Istočnoj Srbiji su pokazala da su tokom prvih 20 godina od ispuštanja novonaseljene populacije, jelenska divljač je  godišnje uvećavala radijus svog novog areala u rasponu od 0,43 do 1,5 km (u zavisnosti od lokacije). U pogledu zauzete površine, prvih 10 godina novonastale populacije su u Istočnoj Srbiji trajno naseljavale prosečno po 2833 ha novog prostora a narednih 10 godina, sa rastom brojnog stanja taj rast novonastanjene površine je bio više nego dvostruk (prosečno 6333 ha). Posmatrajući taj prvi dvavesetogodišnji period (1964-1985) u celini jelenska divljač je godišnje trajno osvajala prosečno 4583 ha novog prostora. Brojno stanje jelenske divljači u Istočnoj Srbiji posle prvih 20 godina nakon ispuštanja povećalo se za oko 15 puta (od 96 grla na oko 1500 grla). Kasnije je ta dinamika širenja znatno opala ali se nije prekinula te i sada sve populacije postepeno šire radijus svog areala i njegovu ukupnu površinu.

Rogaland Stretch Pantalone

Izuzetno udobne i izdržljive lovačke pantalone sa vodoodbojnom završnom obradom.

Početak i način korišćenja novostvorenih jelenskih populacija

Početak punog korišćenja novonastale jelenske populacije je moguć tek kada ona sa jedne strane dostigne planiranu brojnost i uz to bude uspostavljena prirodna starosna struktura što omogućava trajno korišćenje dozrelih i prezrelih grla uz istovremeno trajno obnavljanje populacije. To je najčešće 10 do 12 godina po rođenju generacije koja predstavlja pun planirani kapacitet novog staništa. Po iskustvima stečenim u Istočnoj Srbiji to se dogodilo oko 20 godina po unošenju jelenske divljači u novo stanište. To ne znači da do tada nema nikakvih mera korišćenja novounete populacije ali se one svode na najnužnije uklanjanje eventualnih bolesnih ili vidno kržljavih jedinki kao i onih jedinki iz novounete populacije koje su dostigle starost od 10-12 godina ili više i koje više nisu od značaja za reprodukciju.

 Sa postepenim rastom jelenska divljač po brojnosti raste i stepen njenog korišćenja ali sve do postizanja pune planirane brojnosti on mora biti ispod godišnjeg prirasta. Teoretski godišnji prirast uravnotežene jelenske populacije omogućava odstrel oko 20-25% njenog ukupnog brojnog stanja ali je prema iskustvima stečenim za proteklih 57 godina u Istočnoj Srbiji taj procenat korišćenja u praksi znatno, čak više nego upola manji i iznosi svega 5-10% zavisno od lovišta. Razlog tome je da jelenska divljač trpi gubitke kako od predatora (svuda prisutan vuk, šakal, ponegde i ris i medved, kao i brojni psi lutalice) tako i od krivolova.Što se više budu suzbile te nepoželjne pojave to će mogući obim korišćenja populacija biti veći i približniji njihovom biološkom potencijalu.

Kako jelenska divljač utiče na šumarstvo i poljoprivredu

Kao telesno srazmerno krupna jelenska divljač koja ima značajne prehrambene potrebe jelenska divljač u slučaju prenamnoženja i nedostatka ili nedovoljne raznovrsnosti prirodnih izvora hrane može dovesti do osetnih šteta kako na poljoprivrednim kulturama tako i na podmlatku šumskih vrsta a takođe i na odraslim stablima (pre svega guljenjem kore).Na području Istočne Srbije naročito su poljoprivredne kulture u podnožju Deli Jovana svojevremeno bile izložene pritisku jelenske divljači koja se bila znatno namnožila. 

Treba reći da i u tom akutnom periodu (1980-1981 god.) ukupan obim šteta nije objektivno bio veliki (60,96- 77,76 ha od koje površineje je 55,8% – 74,2%  imalo oštećenja do 20%) što je sve ukupno odgovaralo komercijalnoj vrednosti samo 2 do 3 trofejno zrela jelena mužjaka. Ipak je iz političkih razloga oko 1982. godine počelo intenzivno čak i prekomerno suzbijanje jelenske divljači u podnožju Deli Jovana s tim što populacija ipak nije potpuno uništena.Poslednjih desetak godina jelenska divljač je ponovo stalno prisutna ne samo u šumama masiva Deli Jovana nego i njegovog ravničarskog podnožja ali se određenim merama gazdovanja odnosno obilnom i kvalitetnom prihranom, podizanjem polja za divljač, održavanjem podnošljivog brojnog stanja i saradnjom sa meštanima problem šteta više ne pojavljuje u akutnom obliku.

Negativni uticaji jelenske divljači na šumu u ovim predelima iako mestimično uočljivi nikada nisu dovodili do ugrožavanja njenog opstanka niti podmlađivanja.

Primeri iz niza evropskih zemalja sa znatno većom brojnošću jelenske divljači a sa druge strane i sa znatno intenzivnijom poljoprivrednom i šumarskom proizvodnjom kao i mnogo većom gustinom naseljenosti stanovništva svedoče o tome da je opstanak i razvoj jelenskih populacija i u savremenim uslovima većine staništa Evrope a samim tim i Srbije moguć uz primenu odgovarajućih mera gazdovanja.

Mere sprečavanja šteta od divljači

Mere za sprečavanje ili ograničavanje na podnošljivom obimu šteta od jelenske divljači možemo podeliti na :

            1) mere koje sprovodi  korisnik lovišta

– održavanje brojnog stanja divljači u skladu sa prehrambenim mogućnostima staništa

– obezbeđivanje kvalitetne prihrane divljači posebno u vreme oskudice

– nega i melioracija postojećih pašnjaka i podizanje u granicama lovišta poljoprivrednih kultura namenjenih ishrani divljači i njenom zadržavanju u granicama lovišta

– pružanje stručne pomoći stanovništvu prilikom izbora,nabavke i primene sredstava za odbijanje divljači (repelenata)

2) mere koje sprovode vlasnici i korisnici poljoprivrednih i šumskih zasada

– nabavka sredstava (repelenata) koja odbijaju divljač od useva i zasada

– redovna kontrola stanja svoje imovine i u slučaju šteta obaveštavanje u roku od 24 sata korisnika lovišta o njihovom nastanku

– organizacija čuvanja ugrožene imovine korišćenjem vezanih pasa, raznih svetlosnih zvučnih ili mirisnih plašila i slično

 – korišćenje mehaničkih sredstava za zaštitu pojedinačnih stabala voćaka (aluminijumske ili plastične trake i sl.)

– zaštita najugroženijih useva (povrtnjaka, rasadnika, voćnjaka, plantaža, vinograda) ograđivanjem prikladnim ogradama od kojih su se razni tipovi električnih pastira pokazali kao najefikasniji a ujedno i najekonomičniji.

Zaključna razmatranja

Na području Istočne Srbije je u periodu 1960-1964 izvršeno naseljavanje ukupno 96 grla jelenske divljači na 3 punkta. Za naseljavanje je korišćena sasvim mlada jelenska divljač koja se navikla na čoveka te je sa prvom generacijom stasalih jelena mužjaka nastao problem napada na ljude koji je nestao odmah po uklanjanju tih mužjaka i više se nije pojavljivao. U proteklom periodu jelenska divljač se svuda održala i razmnožila uvećavši tokom prvih 20 godina svoje brojno stanje za 15 puta proširujuči radijus svog areala za prosečno 0,43-1,5 km godišnje odnosno za prosečno 4583 ha novonaseljenog prostora godišnje s tim što je širenje u drugoj dekadi od ispuštanja bilo dvostruko brže nego tokom prvih 10 godina a zatim neuporedivo sporije. 

Korišćenje novounetih populacija je počelo oko 10-12 godina posle ispuštanja iz prihvatilišta a u punom obimu tek posle proteklih oko 20 godina. Iako je biološki potencijal trajnog korišćenja jelenske populacije oko 20-25% od unupnog brojnog stanja divljači pred lov, u praksi na području Istočne Srbije registrovani odstrel nigde nije bio veći od 10% a da do eksplozije brojnosti divljači ipak nije došlo što znači da su otpori sredine (predatori, krivolov i dr.) još uvek znatni. Najintenzivnije štete na poljoprivrednim kulturama su registrovane u podnožju Deli Jovana u periodu 1980-81- godina ali ni tada nisu u ukupnoj godišnjoj vrednosti prevazilazile komercijalnu vrednost tri kapitalna trofeja zrelih jelena. Ipak od 1982. godine je izvršeno drastično smanjenje brojnosti jelena ali ona poslednjih desetak godina ponovo raste bez značajnijih negativnih posledica na poljoprivrednu proizvodnju. 

Jelenska divljač i njeni negativni uticaji na šumu u ovim predelima iako mestimično uočljivi nikada nisu dovodili do ugrožavanja njenog opstanka niti podmlađivanja. Savremena tehnička sredstva sada omogućavaju da se bez obzira na površinu efikasno i ekonomično zaštite sve ugrožene parcele od negativnog uticaja jelenske divljači kako u poljoprivredi tako i u šumarstvu.

Srndać napao meštane, pročitajte vest na sledećem linku.

Zaprati
Obavesti o
0 Komentari
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
Možda će te i ovo zanimati

Budite u toku sa lovačkim novostima, pridružite se viber grupi Lovački Magazin!