Jamarenje kao kontrola sitnih predatora
Divlje svinje predstavljaju jednu od najraširenijih i brojčano najzastupljenijih vrsta krupne divljači u Evropi i njihova brojnost i dalje konstantno raste. Lov na divlje svinje uz pomoć odgovarajuće obučenih pasa gonića i jamara je danas najmasovniji vid upotrebe lovačkih pasa tih rasa kako u našoj zemlji tako i u čitavoj Evropi, pa i šire. Jamarenje je takođe veoma široko rasprostranjen vid legalnog korišćenja lovačkih pasa jamara u kontroli brojnosti sitnih divljih predatora, pre svega lisice.
Zakon o divljači i lovstvu
Zakon o divljači i lovstvu (Službeni list RS broj 18 od 2010. godine ) u svom članu 74. propisuje da: „Lovac koji koristi lovačkog psa u lovu mora imati rodovnik i potvrdu o upotrebljivosti u lovu ili identifikacionu karticu izdatu na osnovu rodovnika i potvrde o upotrebljivosti u lovu. Korisnik lovišta dužan je da vodi evidenciju o lovačkim psima koji se koriste u lovu. Ministar bliže propisuje način obuke i korišćenja lovačkih pasa i izgled i sadržinu identifikacionih kartica za lovačke pse”.
Na osnovu stava 3. navedenog člana Zakona o divljači i lovstvu donet je Pravilnik o lovačkim psima (Službeni glasnik RS broj 80 od 2011. godine) koji predviđa da se obuka i ispitivanje obučenosti pasa jamara i gonića za lov na divlju svinju vrši i u ograđenim prostorima (površine 2 do 5 hektara) a za jamarenje u veštačkom rovu, bez kontakta sa divljači.
Slične propise imaju mnoge zemlje Evrope (Francuska, Italija, Španija, Nemačka, Mađarska, Bugarska, Ukrajina, Moldavija, Češka, Slovačka, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i dr.) i u njima se obuka i provera obučenosti i takmičenja pasa za rad na divlju svinju nesmetano vrše u ograđenim prostorima a jamara i u veštačkom rovu.

Tumačenje odredba zakona
U Srbiji je međutim, nestručnim (a možda i zlonamernim) tumačenjem odredbi Zakona o dobrobiti životinja takav vid provere osporen, a od 2009. godine i onemogućen, čime je direktno sprečeno sprovođenje odredaba Zakona o divljali i lovstvu, a sve to uz potpuno neargumentovani tvrdnju da se tu radi o „borbi životinja“ što uopšte nije tačno.
Na 8 Naučnom skupu o lovstvu i lovnom turizmu „Lovstvo i održivi razvoj kroz prizmu konflikta ekonomskog, ekološkog i etničkog“ održanog u Žagubici 2018. godine saopšten je i naučni rad pod naslovom: „Verovatnoća povređivanja učesnika ispitivanja rada pasa jamara i gonića na divlju svinju u ograđenom prostoru“ u kome je na uzorku od 9 utakmica i ispita pasa gonića i 14 utakmica i ispita pasa jamara (održanih pre zabrane) analizirana verovatnoća povređivanja svih učesnika tih ispitivanja (divljih svinja, pasa i ljudi) kao i uzroka koji su do njih doveli. Zaključci pomenute studije sprovedene u rasponu od 25 godina i to na prostoru Srbije, Hrvatske i Italije su sledeći:
– Ovi ispiti i takmičenja omogućili su proveru osposobljenosti za lov na divlje svinje 171 gonića srednjeg rasta, 11 brak jazavičara, 58 nemačkih lovnih terijera i 130 oštrodlakih jazavičara odnosno svega ukupno 182 gonića i 188 jamara što daje ukupan zbir od 370 ispitanih lovačkih pasa svih rasa.
– Na ovim ispitima i takmičenjima je veliki broj privedenih pasa, odnosno 104 gonića (57% od svih ispitanih) i 96 jamara (51% od svih ispitanih) pokazao neophodan stepen obučenosti za lov na divlje svinje i stekao zakonsko pravo da bude korišćen u lovištima.
– Rizik od (skoro isključivo lakšeg) povređivanja pasa na ovim ispitima i takmičenjima iznosi 1,1 % dok je rizik od povređivanja divljih svinja i ljudi praktično samo u domenu teorije (poređenja radi mnogo je veći rizik od povreda za one koji se bave recimo fudbalom, košarkom, vaterpolom i sl.).
– Ovi ispiti i takmičenja na kojima se veliki broj lovačkih pasa može ispitati i osposobiti za lov na divlje svinje u skladu sa odredbama Zakona o divljači i lovstvu uz istovremeno minimalan odnosno zanemarljiv rizik od povreda bilo kod od učesnika tih manifestacija, u potpunosti opravdavaju svoju svrhu i namenu i od neprocenjive su koristi za lovnu kinologiju i lovstvo u celini, što je oduvek prepoznato u čitavoj Evropi osim, nažalost u sadašnjem trenutku u Srbiji.
Odgovarajuća obuka u ograđenom prostoru za lov na divlje svinje je takođe u punom interesu dobrobiti samih lovačkih pasa jer im omogućava da se postepeno susreću sa pažljivo odabranim kategorijama divljih svinja prilagođenim njihovom uzrastu i neiskustvu i na taj način se postepeno upoznaju sa tom vrstom divljači, sa rizicima koje ona može po njih predstavljati , kao i sa načinom postupanja da se ti rizici izbegnu. Vođenjem neiskusnih i potpuno neobučenih pasa u lov na divlje svinje možemo ih dovesti u ozbiljnu životnu opasnost što niko ne želi.
Zaključak
Iz navedenih razloga svi odgajivači i korisnici jamara i gonića u Srbiji (a ima nas više desetina hiljada) smatramo neophodnim da se obuka i ispitivanje obučenosti lovačkih rasa pasa za lov na divlje svinje ODMAH ponovo nesmetano omoguće i u Srbiji u propisanim ograđenim prostorima a jamara za jamarenje i u veštačkom rovu (saobrazno odredbama Zakona o divljači i lovu i Pravilnika o lovačkim psima) jer nema nikakvih objektivnih razloga da i dalje budu onemogućena. Paradoksalno je da je 2019. godine Upravni odbor Kinološkog saveza Srbije usvojio, štampao i svim kinološkim sudijama podelio novi Pravilnik o radu pasa gonića na divlju svinju (koji može jednostavnom odlukom UO KSS da bude primenjen i na jamare) da bi već posle prve po njemu održane specijaliziovane utakmice brak jazavičara (sa međunarodnim učešćem) brže bolje iz kancelarije KSS bez ikakvog obrazloženja bila izdata neshvatljiva naredba o zabrani daljeg održavanja takvih takmičenja čime osim što je javno dezavuisan celokupni Upravni odbor KSS, najdirektnije je, što je još važnije, onemogućena primena Zakona o divljači i lovstvu i iz njega proisteklog Pravilnika o lovačkim psima.
Duboko nezadovoljni, odgajivači i vlasnici gonića i jamara su se radi ostvarivanja svojih prava i ponovnog omogućavanja poštovanja odredbi Zakona o divljači i lovstvu i Pravilnika o lovačkim psima organizovali nedavno u fejsbuk grupu pod nazivom UJEDINjENI ZA PRIMENU PRAVILNIKA O LOVAČKIM PSIMA I ZAKONA O LOVSTVU“ koja trenutno broji preko 1200 članova (među njima su skoro svi najznačajniji odgajivači gonića i jamara u Srbiji kao i najmanje 18 kinoloških sudija za rad lovačkih pasa) a i dalje veoma brzo raste. Cilj grupe je da, kako joj i sam naziv kaže, budu poštovane odredbe Zakona o divljači i lovstvu i Pravilnika o lovačkim psima te da se ponovo omogući obuka i takmičenje jamara i gonića u veštačkom rovu i u ograđenom prostoru sa divljim svinjama, kao što je to slučaj u zemljama kako Evropske Unije tako i našeg neposrednog okruženja. U toj težnji očekuje se puna podrška Lovačkih saveza (kako krovnog tako i regionalnih i pokrajinskih) jer se radi o lovačkim psima i njihovoj pravilnoj obuci i korišćenju na dobrobit lovstva, a takođe se očekuje i podrška resornog Ministarstva čiji je cilj, verujemo, da se postojeće zakonske odredbe iz Zakona o divljači i lovstvu i iz njega proisteklog.
Pravilnika o lovačkim psima jednostavno- poštuju. Pozivamo sve odgajivače i korisnike gonića i jamara Srbije da nam se pridruže u ovom nastojanju i pristupe pomenutoj fejsbuk grupi jer smo zajedno jači i glasniji a naši argumenti su ubedljiviji. Jedino tako će nadležni konačno shvatiti koliko nas ima i koliko je veliko i snažno naše nezadovoljstvo nanetom nam nepravdom.

mr Mihajlo Hadži-Pavlović
odgajivač oštrodlakih jazavičara - medjunarodni kinološki sudija za ocenu rada svih lovačkih pasa